Vicevi s bradom

Vicevi

Nije da su ostali bez novaca pa si ne mogu kupiti britvicu, niti im se pokvario električni brijač, nego su toliko stari da im je brada jako izrasla. Vicevi s bradom su po definiciji stari i podrazumijevaju godine postojanja i povijesti. Mnogi su univerzalni i mogu se prepričavati u bilo kojoj eri, ali su neki od njih vezani za protekle događaje ili osobe. Kada su događaji završeni, a osobe pomrle, ne prenose se više od usta do usta i odlaze u zaborav. Jedini spas im je da se smjeste u novi kontekst, ali neki to ne dozvoljavaju. Ima ih koji su doista fantastični i bilo bi šteta da se zaborave. Eto razloga zašto je kreirana ova stranica. Ako ne znate tko su osobe koje se spominju u sljedećim vicevima, pogledajte na Wikipediji: tamo ćete naći sve potrebne informacije da ni se još bolje smijali.

Godina je 1951. Mjesto događanja je jedan gulag u Sibiru, 100 km sjeverno od grada Novosibirsk. Jedan inspektor, član Komunističke Partije, je poslan iz Moskve da za račun Centralnog komiteta provjeri stanje gulaga i njegovih zatočenika. Nakon mnogobrojnih razgovora s upraviteljstvom instituta za preodgajanje, kako se je institucija službeno zvala, odluči da posjeti nekoliko ćelija i porazgovara sa zatvorenicima. Uđe u jednu prostoriji, vlažnu i bez prozora, ali relativno čistu. Njegov posjet je bio najavljen i zgrada je bila uređena na najbolji mogući način. Unutra su tri, recimo stanovnika. Inspektor se obrati jednom od njih:
- Zašto ste vi pritvoreni?
- Druže inspektore, ima sam ručni sat koja je uvijek kasnio. Zbog toga sam redovno kasnio na posao. Na kraju su me otpustili i optužili za kontrarevolucionarno djelovanje jer nisam pridonosi društvu onoliko koliko sam moga.
Drugi zatvorenik objašnjava svoju situaciju:
- Ja sam ima sat koji je uvijek išao naprijed. Zbog toga sam svaki dan dolazio u tvornicu prije početka radnog vremena. Zbog toga sam osuđen za špijunažu jer su rekli da sam dolazio prije da bih otkrio tajne tvornice i prenio informacije zapadnim obavještajnim službama.
Na redu je treći čovjek:
- Moj sat je uvijek bio točan i zato su me optužili da sam ga prošvercao iz inozemstva.

Drug Tito i Edvard Kardelj često idu zajedno u lov. Kardelj je uvijek koncentriran, s mirnom rukom i uspije uloviti puno više nego Tito. Tito, pomalo zavidan, ga pita:
- Kako to da imaš tako sigurno ruku i da nikada ne promašiš?
- Slušaj, imam ja svoju malu tajnu koju ću ti otkriti. Ja prije nego što idem u lov uvijek nešto “nategnem”. Znaš, kada je prvi “hitac” u danu uspješan i drugi su isto tako uspješni.
Sljedeći puta prije lova Tito odluči da posluša Kardeljev savjet. Digne se rano, pročita novine i obilno doručkuje. Zatim izađe na terasu njegove vile i vidi da Jovanka okopava vrt. Spusti se do vrta i neprimjetno joj priđe odostraga. Zadigne joj suknju i stavi ga. Jovanka:
- Kardelju, opet ideš u lov?

Auto s jednom konjskom snagom

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća (prolazi vrijeme), jugoslavenska delegacija na čelu s drugom Titom je bila na svečanoj večeri u američkoj ambasadi u Beogradu. Odmah do Tita je sjedio tadašnji predsjednik vlade Džemal Bijedić, iz Bosne. Počela večera, svi jedu s vilicom i nožem osim Džeme, kako su ga od milja zvali, koje jede prstima. Drug Tito, lagano posramljen zbog njegovog seljačkog ponašanja za stolom, ispod glasa mu želi skrenuti pažnju na problem:
- Džemo, nož, nož.
Džemal uzme nož u ruku, kruži pogledom po osobama koje sjede za velikim i dugačkim stolom i pita druga Tita:
- Koga, koga?

Šezdesetih godina prošlog stoljeća u toku je bio hladni rat između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza i strah od komunizma je vladao u razvijenim zemljama zapada. Jednoga dana utrči u ured predsjednika Sjedinjenih Država jedan njegov savjetnik, sav uspaničen.
- Predsjedniče, Rusi su se spustili na mjesec i počeli su ga bojati u crveno. Već je skoro četvrtina mjeseca obojena.
- U čemu je problem?
- Ali predsjedniče, ako ga pobojaju do kraja, komunistički simbol će stajati nad glavama svih stanovnika svijeta.
- Ne brini se za to, pustite ih da rade.
Nakon 2 dana isti savjetnik ponovo se obrati predsjedniku.
- Gospodine, već je više od pola mjeseca obojeno u crveno.
- Nema problema, samo ih pusti da farbaju.
Sutradan savjetnik uđe u predsjednički ured s pognutom glavom i tužno kaže:
- Gospodine predsjedniče, ako pogledate kroz prozor vidjet ćete da su dovršili posao; cijeli mjesec je crven.
- OK! Sada pošaljite gore brzi svemirski brod i preko napišite "Coca-Cola".

Vicevi Naslovnica | Sljedeća Vicevi Chuck Norris