Vicevi s bradom

Nije da su ostali bez novaca pa si ne mogu kupiti britvicu, niti im se pokvario električni brijač, nego su toliko stari da im je brada jako izrasla. Vicevi s bradom su po definiciji stari i podrazumijevaju godine postojanja i povijesti. Mnogi su univerzalni i mogu se prepričavati u bilo kojoj eri, ali su neki od njih vezani za protekle događaje ili osobe. Kada su događaji završeni, a osobe pomrle, ne prenose se više od usta do usta i odlaze u zaborav. Jedini spas im je da se smjeste u novi kontekst, ali neki to ne dozvoljavaju. Ima ih koji su doista fantastični i bilo bi šteta da se zaborave. Eto razloga zašto je kreirana ova stranica. Ako ne znate tko su osobe koje se spominju u sljedećim vicevima, pogledajte na Wikipediji: tamo ćete naći sve potrebne informacije da ni se još bolje smijali.

Vicevi
Početna stranica

Auto s jednom konjskom snagom

Godina je 1951. Mjesto događanja je jedan gulag u Sibiru, 100 km sjeverno od grada Novosibirsk. Jedan inspektor, član Komunističke Partije, je poslan iz Moskve da za račun Centralnog komiteta provjeri stanje gulaga i njegovih zatočenika. Nakon mnogobrojnih razgovora s upraviteljstvom instituta za preodgajanje, kako se je institucija službeno zvala, odluči da posjeti nekoliko ćelija i porazgovara sa zatvorenicima. Uđe u jednu prostoriji, vlažnu i bez prozora, ali relativno čistu. Njegov posjet je bio najavljen i zgrada je bila uređena na najbolji mogući način. Unutra su tri, recimo stanovnika. Inspektor se obrati jednom od njih:
- Zašto ste vi pritvoreni?
- Druže inspektore, ima sam ručni sat koja je uvijek kasnila. Zbog toga sam redovno kasnio na posao. Na kraju su me otpustili i optužili za kontrarevolucionarno djelovanje jer nisam pridonosi društvu onoliko koliko sam moga.
Drugi zatvorenik objašnjava svoju situaciju:
- Ja sam ima sat koji je uvijek išao naprijed. Zbog toga sam svaki dan dolazio u tvornicu prije početka radnog vremena. Zbog toga sam osuđen za špijunažu jer su rekli da sam dolazio prije da bih otkrio tajne tvornice i prenio informacije zapadnim obavještajnim službama.
Na redu je treći čovjek:
- Moj sat je uvijek bio točan i zato su me optužili da sam ga prošvercao iz inozemstva.


Drug Tito i Edvard Kardelj često idu zajedno u lov. Kardelj je uvijek koncentriran, s mirnom rukom i uspije uloviti puno više nego Tito. Tito, pomalo zavidan, ga pita:
- Kako to da imaš tako sigurno ruku i da nikada ne promašiš?
- Slušaj, imam ja svoju malu tajnu koju ću ti otkriti. Ja prije nego što idem u lov uvijek nešto “nategnem”. Znaš, kada je prvi “hitac” u danu uspješan i drugi su isto tako uspješni.
Sljedeći puta prije lova Tito odluči da posluša Kardeljev savjet. Digne se rano, pročita novine i obilno doručkuje. Zatim izađe na terasu njegove vile i vidi da Jovanka okopava vrt. Spusti se do vrta i neprimjetno joj priđe odostraga. Zadigne joj suknju i stavi ga. Jovanka:
- Kardelju, opet ideš u lov?


Sedamdesetih godina prošlog stoljeća (prolazi vrijeme), jugoslavenska delegacija na čelu s drugom Titom je bila na svečanoj večeri u američkoj ambasadi u Beogradu. Odmah do Tita je sjedio tadašnji predsjednik vlade Džemal Bijedić, iz Bosne. Počela večera, svi jedu s vilicom i nožem osim Džeme, kako su ga od milja zvali, koje jede prstima. Drug Tito, lagano posramljen zbog njegovog seljačkog ponašanja za stolom, ispod glasa mu želi skrenuti pažnju na problem:
- Džemo, nož, nož.
Džemal uzme nož u ruku, kruži pogledom po osobama koje sjede za velikim i dugačkim stolom i pita druga Tita:
- Koga, koga?


Šezdesetih godina prošlog stoljeća u toku je bio hladni rat između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza i strah od komunizma je vladao u razvijenim zemljama zapada. Jednoga dana utrči u ured predsjednika Sjedinjenih Država jedan njegov savjetnik, sav uspaničen.
- Predsjedniče, Rusi su se spustili na mjesec i počeli su ga bojati u crveno. Već je skoro četvrtina mjeseca obojena.
- U čemu je problem?
- Ali predsjedniče, ako ga pobojaju do kraja, komunistički simbol će stajati nad glavama svih stanovnika svijeta.
- Ne brini se za to, pustite ih da rade.
Nakon 2 dana isti savjetnik ponovo se obrati predsjedniku.
- Gospodine, već je više od pola mjeseca obojeno u crveno.
- Nema problema, samo ih pusti da farbaju.
Sutradan savjetnik uđe u predsjednički ured s pognutom glavom i tužno kaže:
- Gospodine predsjedniče, ako pogledate kroz prozor vidjet ćete da su dovršili posao; cijeli mjesec je crven.
- OK! Sada pošaljite gore brzi svemirski brod i preko napišite "Coca-Cola".