Sastanak u klubu ljubitelja viceva. Svi vicevi su katalogizirani pod brojevima i stari članovi ih znaju napamet. Jedan od članova priča vic:
- Pedeset i jedan!
Svi se smiju! Drugi član:
- Dvadeset i osam!
Grohotan smijeh. Sastanku prvi puta prisustvuje i novi član. Videći kako je dovoljno izgovoriti samo broj vica, odluči da proba i on.
- Trideset i tri!
Tajac, nitko se ne smije. Jedan od starijih članova mu se obrati:
- Kolega, nije važno kakav je vic, važno je kako se ispriča.
Predsjednik jedne velike tvrtke iz Siska zove jednog zaposlenika u svoj ured:
- Dakle, gledam vašu karijeru u našoj tvrtki. Vidim da ste bili primljeni kao raznosač pošte prije nešto više od 5 mjeseci. Poslije 20 dana ste bili unaprijeđeni u blagajnika,
a nakon sljedećih mjesec i pol ste postali direktor marketinga. Prošli mjesec ste imenovani potpredsjednikom tvrtke. Stiglo je konačno i vrijeme da postanete predsjednik. Što kažete na to?
- Prihvaćam!
- Samo "prihvaćam"?... nemate što drugo dodati?
- Hvala tata!
Dva čovjeka diskutiraju:
- Moja žena me vara s vodoinstalaterom.
- Pobogu, pa kako znaš da je baš vodoinstalater?
- Jutros sam našao kutiju s vodoinstalaterskim alatom ispod kreveta.
- Stvarno? Sada si me doveo u sumnju... Znači da me moja vara s konjem.
- Kako s konjem?
- Jučer sam našao jednog džokeja u ormaru.
Jedan mladić se ispovijeda u seoskoj crkvi:
- Oče oprostite mi, zgriješio sam: bio sam s jednom od onih lakih žena.
- Marko, to si ti; prepoznajem ti glas.
- Jesam oče, ja sam Marko.
- Daj ti meni reci s kojom si bio?
- Oče, ispovijedaju se grijesi, ali nije nužno navesti i grješnike.
- Slušaj me, prije ili poslije ja ću saznati s kojom si bio; jednostavnije je da mi ti to kažeš.
- Oče, moje usne su zapečaćene.
- Da li si bio s Marom Glumić?
- Već sam vam rekao da neću odati ime.
- Onda se radi o Janici Domazić.
- Oče, ne inzistirajte...
- Mogla bi biti ona Anica..., ne sjećam se prezimena. Ona iz zadnje kuće u Kovačićevoj; jesam li pogodio?
- Zar ne shvaćate da vam ne mogu reći tko je?
- Znam, znam, bio si s Dorom Pavić. Istina?
- Oče, po zadnji puta: neću vam reći.
- Baš si tvrdoglav, ali sve u svemu mi se dopada tvoj osjećaj lojalnost. Ipak, zgriješio si i to se mora iskajati: izmoli 5 Očenaša i 5 Zdravomarija.
Marko izađe iz crkve i uputi se prema zidić koji se nalazi u sjeni dvjestogodišnje lipe. Na zidići sjedi njegov prijatelj Janko, koji ga pita:
- Jesi li uspio?
- Nego što; dobio sam imena od 4 žene koje lako daju.
Nakon duge i uzbudljive ljubavne večeri, on primijeti na noćnom ormariću pored kreveta sliku jednog drugog muškarca. Nervozno upita svoju partnericu:
- Da li je ovo tvoj suprug?
- Ne, ja nisam udana.
- Onda je vjerojatno tvoj zaručnik.
- Opet pogrešno.
- Tvoj brat?
- Ne!
- Tvoj otac iz mlađih dana?
- Ne, i opet ne. Tako si zgodan kada si ljubomoran.
- Daj reci mi tko je to; može li se znati?
- To sam ja prije operacije.
Jedan čovjek šeta po ulici. Skrene iza kuta i ugleda policijski auto preokrenut na krov. Dva policajca stoje pokraj auta. On ih upita:
- Zašto ste okrenuli auto naopako?
- Da bi istresli pepeljaru.
Čovjek uđe u bar, sjedne za šank i naruči jednu lozu. Nakon što ju je popio, naručio još jednu. I tako se priča nastavlja sve do sedme čašice. Kada je htio osmu, šanker mu kaže:
- Gospodine, zar ne mislite da vam je bilo dovoljno?
- Imaš pravu. Kada uzmem u obzir moje stanje, možda je bolje da se zaustavim kod sedme.
- Pa kakvo je to vaše stanje?
- Imam samo 20 kuna.
Dvoje novorođenčadi u rodilištu:
- Da li si ti dečko ili curica?
- Ja sam dečko.
- A kako znaš da si dečko?
- Pa vidiš da imam plavu dekicu.
Čovjek srednjih godina uđe u neboder i uzme lift. Pritisne tipku za dvadeseti kat. Lift se zaustavi na drugom katu i uđe predivna brineta. Lakirane cipela s visokim štiklama,
kratki crveni šos i bijela bluza kratkih rukava. Dugmići na njoj samo što ne popucaju. Ona otkopča bluzu, izazovno se nasloni na stijenku lifta, isprsi se i kaže:
- Učini da se osjećam pravom ženom.
On u prvom trenutku zbunjeno gleda, zatim izvuče košulju iz hlača, otkopča je, skine je i baci je na pod:
- Operi je i ispeglaj!
Na kraju smo 16. stoljeća. Jedan jedrenjak plovi po Indijskom oceanu. Kapetanu broda njegov pomoćnik donosi loše vijesti.
- Kapetane, približava nam se jedan gusarski brod.
- Ne brini se, jako smo i možemo ih pobijediti. Donesi mi moju crvenu košulju.
Kapetan uzme sablju i sazove posadu da se naoruža. Nakon žestoke bitke, uspiju odbaciti gusare. Uvečer je organizirana pijanka da se proslavi uspjeh. Svi su u potpalublju i mornari
s divljenjem govore o hrabrosti njihovog kapetana. Jedan mornar pita:
- Kapetane, zašto ste prije bitke tražili crvenu košulju?
- Košulja je iste boje kao i krv i u slučaju da su me ranili, vi to ne bi primijetili i tako ne bi izgubili hrabrost.
Sve su oduševljeni ne samo s kapetanovom hrabrošću, nego i s njegovom mudrošću. Nakon 3 dana, pomoćnik donosi novu lošu vijest:
- Kapetane, prema nama ide cijela flota gusarskih brodova; ima ih najmanje deset.
- Ne brinite se: budite jaki i možemo izvojevati pobjedu. Donesi mi moje smeđe hlače.
Vicevi Naslovnica
| Sljedeća Advokati
|