Sherlock Holmes i Dr. Watson su odlučili provesti ljetni godišnji odmor u srednjoj Dalmaciji, kampirajući. Stigli su u kamp, podigli šator i nakon odlične večere koju je spremio Watson i dobre boce dalmatinskog crnjaka uvukli su se u šator i zaspali. Nakon par sati Sherlock otvori oči i sa udarcem lakta probudi Watsona, njegovog vjernog i nerazdvojnog pomoćnika.
- Watsone, pogledaj prema nebu i reci mi što vidiš.
Watson, pospano:
- Vidim milijune zvijezda.
- I na koji te to zaključak dovodi?
- Sa astronomske točke gledišta zaključujem da postoje milijuni galaksija u svemiru i potencijalno se tamo nalaze milijarde planeta. Gledajuci sa strane astrologije, primjećujem da se Jupiter nalazi u kući Lava. Što se tiče vremena, rekao bih da je oko 3 i pol sata po noći. Što se teološkog pogleda tiče, nameće mi se ideja kako je Bog svemoguć i da smo mi samo mali i beznačajni dio svemira. I što se metereološke točke tiče, prilično sam siguran da će sutra biti lijepi i sunčani dan. Sherlock, a što vi zaključujete?
- Watsone glupane, ukrali su nam šator.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća u toku je bio hladni rat izmedju Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza i strah od komunizma je vladao u razvijenim zemljama zapada. Jednoga dana utrči u ured predsjednika Sjedinjenih Država jedan njegov savjetnik, sav uspaničen.
- Predsjedniče, Rusi su se spustili na mjesec i počeli su ga bojati u crveno. Vec je skoro četvrtina mjeseca obojena.
- U čemu je problem?
- Ali predjedniče, ako ga pobojaju do kraja, komunistički simbol će stajati nad glavama svih stanovnika svijeta.
- Ne brini se za to, pustite ih da rade.
Nakon 2 dana isti savjetnik ponovo se obrati predsjedniku.
- Gospodine, već je više od pola mjeseca obojano u crveno.
- Nema problema, samo ih pusti da farbaju.
Sutrada savjetnik uđe u predsjednički ured s pognutom glavom i tužno kaže:
- Gospodine predsjedniče, ako pogledate kroz prozor vidjeti ćete da su dovršili posao; cijeli mjesec je crven.
- OK! Sada pošaljite gore jedan svemirski brod i preko napišite "Coca-Cola".

Čovjek šeta pored mora i iznenada začuje urlike.
- Upomoć, upomoć! Utapam se! Pomozite mi, ne znam plivati.
Šetač pogleda prema moru i na udaljenosti od nekih dvadesetak metara spazi čovjeka koji se davi. Obrati mu se:
- Do you speak English?
- Yes, I speak English. Please, help me, please!
- Budalo, bilo bi bolje da si učio plivati nego što si učio engleski.

Dođe mali Ivica doma pognute glave, sav uplakan.
- Mama, u školi mi svi kažu da sam mafijaš.
- Nemoj da se zbog toga uzbuđuješ sine. Sutra će mama otići kod direktora škole i sve srediti.
- Hvala ti mama, ali budi oprezna i pazi da izgleda kao nesretan slučaj.

- Tata, što se dogodi kada uhvate nekoga tko je opljačkao banku.
- Šuti sine i trči.