Vicevi o psima

Ne sviđa mi se staviti previše viceva na stranicu, jer to razvodni situaciju i na kraju se čitalac ne sjeća više niti jednog pročitanog vica. Iz tog razloga zadnje stranice koje dodajem su gotovo mono vic, to jeste jedna web stranica, jedan vic. Ovaj ovdje, o malom i velikom psu kod veterinara, ja doista fantastičan.

Vicevi
Početna stranica


Jedan čovjek šeta po ulici. Prolazi kraj jednog dvorišta u kojem ugleda jednog mladića i psa kako sjede za stolom u debeloj hladovini i igraju šah. Vrlo neuobičajeni prizor; čovjek se zaustavi i gleda partiju. Nakon 10 minuta pas matira mladića. Čovjek se ne može suzdržati:
- Mladiću, imate najinteligentnijeg psa kojeg sam ikada vidio.
- On inteligentan, ma dajte... Ovo je prvi puta da je uspio pobijediti.


Dvojica prijatelja, velikih ljubitelja pasa:
- Imao sam jednog vrlo oštrog psa; sve je napadao i grizao. Na kraju nisam više znao što da radim s njim i poslao sam ga u jedan centar za preodgoj pasa.
- I da li je to služilo nečemu?
- Kako da ne. Sada prije nego ugrize nekoga stavi salvetu oko vrata.


U čekaonici kod veterinara čekaju dva psa, jedan mali i jedan veliki. Čekanje se odužilo i oni šetkaju gore dole da bi ubili dosadu i skratili vrijeme. Nakon što mu je i to dosadilo veliki pas odluči da se upusti u razgovor s malim.

- Zašto si ti ovdje.

- Ah, to ti je duga i tužna priča. Prije neki dan moja gospodarica me izvede u uobičajenu šetnju. Kada smo stigli u obližnji park skine mi uzicu da bih mogao malo da protrčim i razgibam noge. Prekrasan sunčani proljetni dan, a ja sav veseo i zadovoljan. Trčkarajući tako po parku, spazim ti ja jednu zgodnu kujicu, još manju od mene, ali predivnu, s glatkom i sjajnom svjetlom dlakom, baš onakva kakva se meni dopada. I tako ti se nas dvoje upustimo malo u razgovor, vau ovdje, vau tamo i odjednom se je nađem odostraga, proradili hormoni, i shvatim da je ševim. O mili bože kako je bilo dobro, ali iznenada se začuje vriska, odnekud se pojavi neka grozna, ružna babetina i počne se prvo derati na mene, a zatim i na moju gospodaricu. Psovke, uvrede, prijetnje, kao da je neki lučki radnik. Uglavnom da ti skratim priču, ispostavilo se da se radi o ženi gradonačelnika i da je kujica njena. Zaprijetila se da će podnijeti krivičnu prijavu jer nisam bio na uzici i da bi njena kujica mogla ostati skotna, da će urgirati kod svog supruga i tako dalje. Na kraju je moja gazdarica, da bi spasila situaciju i izbjegla sudske neugode, pristala da me kastrira i evo ja sam ti ovdje da mi odrežu muda. A ti, zbog čega si ti kod veterinara?

Veliki pas započne svoju priču.

- Neki dan gazdarica izađe iz kuće, ne sjećam se točno iz kojeg razloga, a ja se izvrnem na divan u dnevnom boravku i zadrijemam. Kroz san, sanjao sam kako jedem ogromnu teleću potkoljenicu na kojoj je ostalo još brdo mesa, začujem neku buku u kući i probudim se. Bio sam sav u strahu, jer ako su u kuću ušli lopovi, a ja sam za to vrijeme spavao, bit će nevolje. Poslušam malo bolje i shvatim da šumovi dolaze iz kupaonice. Prišuljam se što sam tiše mogao i odškrinem malo vrata. Koje olakšanje; vidim gazdaricu kako se tušira. Očito se prije vremena vratila kući i otišla je da se istušira, a nije ni primijetila da ja spavam. I tako gledam kako se ona pere i u jednom trenutku joj ispadne sapun, a ona se sagne da ga dohvati. Kako mi je bila okrenuta leđima, tako mi se naguzi da se sve vidjelo, u prvom planu. Meni se zavrtjelo u glavi, hormoni su počeli djelovati, a adrenalin se popeo na sto. Više nisam znao što radim i tako ti ja nju zaskočim odostraga.

- Shvaćam. Znači i ti si ovdje da ti odrežu muda?

- Ma ne, nokte!